1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Muče ljude radi skupo plaćene zaštite prirode?

2. mart 2024.

Nemačka vlada ulaže ogroman novac u prestižni projekat zaštite prirode u zemljama u razvoju. Međutim, čini se da je projekt povezan sa ozbiljnim kršenjem ljudskih prava starosedelaca i tolerisanjem uništavanja prirode.

https://p.dw.com/p/4d2uH
Selo Badekok na rubu tropske prašume Odzala-Kokouau Republici Kongo.
Selo Badekok na rubu tropske prašume Odzala-Kokouau Republici Kongo.Foto: Bastian Kaiser

Prvo su ih vezali, pa tukli kaišem, pa davili u reci - ovako lovac Mingo Bernard opisuje ono što mu se dogodilo 2021. i što ga još uvek muči. Njega i još trojicu muškaraca, čuvari nacionalnog parka su uhvatili u prašumi i mučili. „Voda je bila crvena od moje krvi. Kao kad zakoljete životinju", kaže Bernard. Jedan od njegovih kolega potvrđuje detalje.

Selo u kojem žive Mingo Bernard i njegovi sapatnici nalazi se na više od 5.600 kilometara od Berlina - u maloj Republici Kongo. Ali za ono što mu se desilo - on krivi i nemačke državne službenike. „Oni su na putu da urade loše stvari, možda čak i da ubiju", kaže on.

Mingo Bernard
Mingo BernardFoto: Bastian Kaiser

Milijardu dolara za zaštitu prirode

Nemačka vlada je krajem 2020. pokrenula prestižni projekat „Međunarodni fond prirodne baštine" (Legacy Landscapes Fund, LLF). Cilj projekta je da zaštiti prirodu, odnosno da suzbija izumiranje vrsta. LLF bi trebalo dugoročno da finansira 30 zaštićenih područja u Africi, Aziji i Južnoj Americi.

Fondu bi do 2030. trebalo da bude na raspolaganju - oko milijardu dolara. Pored Nemačke, u LLF-u učestvuju Francuska, Norveška i bogati privatni donatori. Novcem upravlja specijalno za to sonovna neprofitna fondacija.

Legacy Landscapes Fund sada podržava 14 zaštićenih područja, nacionalnih parkova - svaki dobija milion dolara godišnje. Nemačka je Fondu obećala 182,5 miliona evra i deo je već uplatila.

Konkretne poslove na licu mesta obavljaju međunarodne organizacije za zaštitu prirode, kao što je Afrički parkovi - i za to ih plaća Fond.

Ali novinarsko istraživanje dva tekuća projekta LLF-a dovodi u pitanje ovaj tako važan poduhvat Nemačke.

Starosedeoci, autohotni narodi u Boliviji i Republici Kongo kritikuju LLF i nemačku vladu. Čak se govori i o mučenju ljudi.

Republika Kongo - čuvari muče starosedeoce

Selo Badekok u kojem živi Mingo Bernard nalazi se na rubu tropske prašume Odzala-Kokoua, jednog od najstarijih nacionalnih parkova u Africi. Naoružani čuvari patroliraju područjem kako bi zaštitili ugrožene vrste kao što su gorile i šumski slonovi. Njih, između ostalog, obučava i plaća LL Fond.

Selo na rubu džungle i nacionalnog parka, Republika Kongo
Selo na rubu džungle i nacionalnog parka, Republika KongoFoto: Bastian Kaiser

Mingo Bernard, kaže da su čuvari parka „banditi" i „loši ljudi". Pokazuje svoje povređeno levo uvo. Čuvari koje krivi za povrede i mučenje pripadaju organizaciji za zaštitu prirode African Parks Network. Oni se pravdaju, kažu da su Bernard i ostali prodrli suviše duboko u zabranjeno i posebno zaštićeno područje. Nacionalni park je podeljen na različite zone. Meštanima je dozvoljeno da koriste ivičnu zonu i da tamo love i traže hranu.

U selima oko Badekoka ima i drugih izveštaja o maltretiranju ljudi od strane čuvara parkova.

Jedna žena opisuje kako su je silovali. Jedna čovek koji sadi banane pokazuje ožiljke na leđima za koje se kaže da su od mučenja upaljenim bakljama. Drugi govore o batinama, vezivanju, pljačkama i podmetanju požara.

Berlin zna šta se dešava u Republici Kongo

Ministarstvo razvoja u Berlinu je na upit novinara potvrdilo da je upoznato sa navodima o kršenju ljudskih prava. Optužbe su „tokom istraga potkrepljene u dva slučaja". Afrički parkovi su na ovo odgovorili „internim istragama", „otpuštanjima" i „obukom o ljudskim pravima".

Lovac Mingo Bernard i strahuje za svoj život ako ponovo ode predaleko u prašumu - iako njegov starosedelački narod Baka generacijama živi od plodova i životinja iz prašume. Zbog nasilja čuvara, to sada skoro da više nije moguće. On zahteva: „Nemačka više ne bi trebalo da finansira čuvare parka".

Bolivija: umesto da ih zaštite, živom truju ribe i ljude

Nacionalni park Madidi u Boliviji je takođe obuhvaćen projektom Legacy Landscapes Fund. Smatra se jednim od zaštićenih područja sa najviše vrsta na svetu: prema jednoj studiji, u rekama tog parka živi više od 300 vrsta riba.

Rio Kaka, Bolivija
Rio Kaka, BolivijaFoto: Bastian Kaiser

Na rubu parka se nalazi naselje autohtone zajednice Ese Ejas. Ti ljudi žive od onoga što ulove u rekama, i kažu da je ribe sve manje.

Problem: kopači zlata svojim bagerima sve više se približavaju srcu nacionalnog parka, a pritoke reka u parku su kontaminirane živom.

„Loše se osećamo", kaže Oskar Lurici. „Imamo bolove u mišićima, glavobolje, vrtoglavicu i ponekad iznenadni gubitak vida. Već osećamo posledice zagađenja živom u našim rekama jer jedemo mnogo ribe."

Ilegalno kopanje zlata, Rio Kaka, Bolivija
Ilegalno kopanje zlata, Rio Kaka, BolivijaFoto: Bastian Kaiser

Bolivija je jedna od retkih zemalja koja dozvoljava upotrebu žive u rudarstvu. Ipak, interni dokumenti o projektu LLF-a u Boliviji pokazuju da 46,4 odsto sredstava zobilaznim putem stiže u državnu kasu Bolvije. Primalac je državni organ za zaštitu prirode SERNAP - partner Nemačke.

Ministarstvo u Berlinu zna za probleme u bolivijskoj administraciji, ali kaže da SERNAP dobija samo 15 odsto novca od LLF-a.

Čuvari parka takođe navode da ne mogu nezavisno da prijave nelegalno rudarenje, jer, prete im represalije – uključujući i od SERNAP-a. A zapravo je posao SERNAP-a da pokrene krivični postupak protiv ilegalnih kopača zlata u nacionalnom parku.

Aleks Vilika
Aleks VilikaFoto: Bastian Kaiser

Aleks Vilka, portparol domorodačkog udruženja CONTIOCAP kaže da interesne grupe rudarskog sektora kontrolišu SERNAP. On strahuje da bi nemački novac mogao da ojača institucije koje do sada nisu uspevale da zaštite prirodu.

SERNAP uzvraća da je bolivijska vlada čvrsto opredeljena za zaštitu životne sredine, ali: „Imali smo rukovodioce i visoko rangirane zaposlene u institucijama koji nisu ispunili svoje zadatke".

U ministarstvu u Berlinu kažu da se „odgovarajuće i održivo poboljšanje u upravljanju zaštićenim područjima" može postići samo u saradnji sa državnim organima. U Boliviji je to SERNAP.

Sernap, Bolivija
Sernap, BolivijaFoto: Bastian Kaiser

Berlinu su rizici za ljudska prava su bili unapred poznati

Interni dokumenti Ministarstva u Berlinu pokazuju: službenici u Ministarstvu za pomoć u razvoju i u Zavodu za kreditiranje obnove (KfW) očigledno su znali da postoji velika verovatnoća od kršenja ljudskih prava authotnog stanovištva - pre nego što je starotvao projekat Legacy Landscapes Fund.

Iz toga razloga EU ne učestvuje u projektu, vidi se internih mejlova, iako se Nemačka za to intenzivno zalagala.

Ipak, ministarstvo i KfW ne odustaju od projekta. Ali državni službenici sada hoće da se zaštite. Pre finansiranja nekog zaštićenog područja, KfW zahteva nezavisnu studiju koja na licu mesta ispituje stanje ljudskih prava.

Međutim, interna prepiska pokazuje da su u izradi takvih studija bile uključeni lokalni partneri, uključujući zaposlene u Afričkim parkovima u Republici Kongo, organizaciji koja je optužena za torturu. Ministarstvo u Berlinu u tome ne vidi problem.

Šolc: od 2025. za zaštitu biodiverziteta 1,5 milijardi evra godišnje

Prema ministarstvu u Berlinu, zahvaljujći Legacy Landscapes Fund „uspešno su sprovedene brojne mere": na primer, u Republici Kongo, svake godine 2.200 dece učestvuje u edukaciji o životnoj sredini.

Logo of Journalismfund Europe

U Boliviji je finansijski podržana proizvodnja kafe koja se gaji u senci drveća, pa zbog toga ne mora da se krči šuma, kao i Vikunje vune najskuplje vune na svetu.

Kancelar Olaf Šolc je nedavno u UN u Njujorku najavio da će Nemačka od 2025. obezbediti ukupno 1,5 milijardi evra godišnje za međunarodnu zaštitu biodiverziteta. Ministarka razvoja Svenja Šulce rekla je: „Ambiciozno očuvanje prirode je i pametna razvojna politika.

Autori: Bastijan Kajzer i Tobijas Damers, čije istraživanje je podržao „Journalismfund Europe".

Oval tekst je izvorno objavljen na tagesšau, javnom portalu nemačkoj javnog servisa ARD.