Bijeg s okupiranih područja Ukrajine

Autobusi volontera svakodnevno prometuju iz grada Sumi do ukrajinsko-ruske granice i natrag. Dočekuju ljude koji prelaze granicu na prijelazu Kolotilovka-Pokrovka. Kolotilovka je selo u Belgorodskoj oblasti u Rusiji, a Pokrovka se nalazi u Sumskoj oblasti u Ukrajini. Od travnja 2022. postoji humanitarni koridor kojim Ukrajinci mogu putovati s područja pod ruskom okupacijom u dijelove Ukrajine pod kontrolom Kijeva. Ovo je jedini dio granice koji se može prijeći otkako traje rat.

U autobusu za Sumi je jedanaest ljudi i jedan jazavčar. Uglavnom je riječ o ženama i starijim osobama, ali tu je i dvoje tinejdžera. Neki umorno gledaju kroz prozor, drugi drijemaju. Neki od njih bili su u bijegu i po nekoliko dana. Dio njihovog bijega vodio je kroz dva kilometra dugu "sivu zonu" između Kolotilovke i Pokrovke, koju su morali prijeći pješice sa svojim stvarima u rukama. S obzirom na to da je novinarima zabranjen ulaz u Pokrovku, s ljudima možete razgovarati samo u autobusu za Sumi.

Odlučno dopuzati do granice

“Svi su išli naprijed, ali ja sam bio sporiji”, priča umirovljenik Viktor iz Luganske oblasti o svom putu kroz “sivu zonu”. Pored njega u autobusu su sklopljena invalidska kolica. Njemu su amputirane obje noge - jedna do bedra, druga do koljena. Invalidska kolica dao je supruzi Ljudmili kako bi mogla prevoziti prtljagu kroz “sivu zonu”. Viktor je odlučio puzati putem uz pomoć samostalno napravljenih pomagala od jastuka i drvenih ručki, no dva kilometra su se pokazala prevelikom preprekom. „Čim sam prešao granicu, bilo mi je jasno da neću uspjeti", priznaje Viktor.

Kad je Ljudmila stigla do ukrajinske kontrolne točke, pozvala je u pomoć volontere koji su bili pušteni u "sivu zonu" i zajedno s Crvenim križem tamo svakodnevno dočekivali Ukrajince. Dočekali su Viktora s kolicima i pomogli mu da dođe na ukrajinsku stranu. U autobusu za Sumi, umirovljenik kaže: "Ono što čovjek želi ne odgovara uvijek njegovim sposobnostima. Ali moja je volja bila toliko jaka da sam jednostavno krenuo."

"Sada se osjećaš kao da si među prijateljima"

Godine 2014. Viktor i Ljudmila napustili su okupirani dio Luganske oblasti i preselili se u selo Zarevka, koje se nalazi u dijelu regije koji je pod kontrolom Kijeva. Tamo su kupili kuću, obnovili ju i zasadili vrt. O kućanstvu se brinuo Viktor, koji je prije nekoliko godina ostao bez udova zbog bolesti krvnih žila. Ali samo nekoliko dana nakon početka ruske invazije u veljači 2022., selo je okupirano.

Prema riječima ovog para, u Zarevki je ostalo samo nekoliko proukrajinskih stanovnika. Oni koji su ostali nagodit će se s okupatorima. Ljudmila kaže da ona i njen muž ne žele rusku putovnicu. Zbog toga se više nisu liječili u bolnici.

Viktor i njegova žena dugo su oklijevali prije bijega jer su znali da će Viktoru biti teško. Kako biste došli s teritorija pod ruskom okupacijom u dio Ukrajine koji kontrolira Kijev, prvo morate putovati u neku europsku zemlju preko Rusije. No, kako kaže Viktor, to bi za njih bilo jako dugotrajno i skupo. Tako je prijelaz Kolotilowka-Pokrovka bio jedina opcija za par. Tamo su kontrole brzo prošle. Viktor je sretan i na oči mu naviru suze: "Toliko sam topline doživio samo od svoje majke. Sada se osjećaš kao da si među prijateljima!" Viktor i Ljudmila žele nastaviti put Kijeva, gdje ih čekaju djeca i unuka koja se rodila prije nekoliko mjeseci.

Ispitivanje, podrška i dalje putovanje

U Pokrovki, na ukrajinsko-ruskoj granici, službenici provjeravaju papire i stvari ljudi koji dolaze s okupiranih područja. “Također pretražuju baze podataka za njih”, kaže Roman Tkač iz granične straže, što se radi uz stroge mjere sigurnosti. Autobus zatim odvozi ljude u volonterski centar u Sumiju, gdje ih ukrajinske vlasti intervjuiraju i registriraju socijalne službe. Tamo također dobivaju pomoć oko svih vrsta papirologije, dobivaju besplatnu ukrajinsku SIM karticu i također ručak.

Zatim volonteri odvode ljude u sklonište gdje se mogu oprati, prenoćiti i ostati nekoliko dana. Zatim mogu besplatno putovati vlakom u Kijev, Poltavu, Harkov ili Dnjepar. Kako se čini, svi već znaju kamo put za njih ide dalje.

„Svuda je bilo dronova i ruskih vojnika"

Umirovljenik Mihajlo, koji je po zanimanju bio vozač autobusa, želi otići u Harkiv posjetiti kćer Anu. Dolazi iz sela Tavolšanka, koje se nalazi u okupiranom dijelu Harkovske oblasti. Mihajlo je tamo živio 40 godina, ali njegova je kuća napadnuta. „Gdje god pogledaš, dronovi i ruski vojnici. Sve su iz kuća izvukli i razmontirali, vrata, podne obloge i tepihe, jer sami sebi grade skloništa", kaže ljutito umirovljenica. Mnoge svoje bivše susjede u selu opisuje kao kolaboracioniste no mnogi od njih su se u međuvremenu preselili u Rusiju. Mihajlo također naglašava da je odbio rusku putovnicu.

"Izdao nas je neko u selu"

18-godišnja Anastasia napustila je hersonsku regiju pod ruskom okupacijom sa svojim dečkom Petrom (ime promijenjeno). Petro je u prosincu napunio 18 godina, a u ožujku je dobio poziv iz ruske vojske. “Odlučili smo pobjeći jer sam se bojala da će ga jednostavno mobilizirati”, kaže Anastasia. Kod kuće je ostavila majku, sedmogodišnjeg brata i 80-godišnju baku.

Anastasia sreće svog oca, koji služi u ukrajinskim oružanim snagama, u Sumiju. On se pridružio snagama teritorijalne obrane u prosincu 2021. i bio je raspoređen u regiji Černigiv kada je započela sveobuhvatna ruska invazija, a njegova obitelj u Hersonu iznenada se našla pod ruskom okupacijom. Sada ponovno vidi svoju kćer prvi put nakon više od dvije godine. Oboje dugo plaču i grle se.

"Netko nas je u selu izdao i rekao da je moj otac vojno lice”, žali se Anastasia. Muškarci, koje Anastasia opisuje kao predstavnike ruske tajne službe FSB, potom su došli i tražili na uvid njenu korespondenciju s njim. “Odavno sam ih izbrisala i rekla da nisam u kontaktu s njim”, kaže Anastasia, dodajući da je FSB vršio pritisak na njezinu obitelj da zatraži ruske putovnice. "Prijetili su nam da će nas, ako za dva tjedna ne budemo imali ruske putovnice, pokupiti ili nešto drugo učiniti s nama. Uzeli su fotografije, uzeli otiske i ispitivali moju majku. Bili su jako oštri", sjeća se Anastasia. Ona i njezin dečko Petro ostat će kod bake i djeda s očeve strane, koji žive u regiji Poltava.

Koridor otvoren unatoč pojačanom granatiranju

„Trenutačno 20 do 40 ljudi iz okupiranih dijelova regija Donjecka, Luganska, Harkova, Hersona i Zaporožja svakodnevno koristi humanitarni koridor Kolotilovka-Pokrovka, kao i s ukrajinskog poluotoka Krima, koji je od 2014. pripojen Rusiji", kaže Roman Tkač iz ukrajinske granične straže.

Prelazak granice moguć je samo danju, i to samo u jednom smjeru - iz Rusije u Ukrajinu i to samo za državljane Ukrajine. Potrebna je putovnica ili drugi identifikacijski dokument. Ali čak i ako ga ljudi nemaju, službenici ne mogu uskratiti ulazak građanima Ukrajine. “Ukrajinski građani imaju ustavno pravo ući na teritorij Ukrajine”, rekao je Tkač. Unatoč trenutnom pojačanom granatiranju u regiji, koridor je otvoren. Tamo još nitko nije ozlijeđen.