Događa li se zapravo grupni „out“ u profesionalnom nogometu?

Što je Sports Free?

Riječ je o inicijativi koja se zalaže za vidljivost i prihvaćanje queer-sportaša u profesionalnom sportu. Pokretač inicijative je Diversero, globalna zajednica za različitost i protiv zlostavljanja. Voditelj i suinicijator kampanje “Sports Free” je Marcus Urban.

Tko je Marcus Urban?

Godine 2007. Urban je bio prvi bivši nogometaš u Njemačkoj, koji je otkrio da je homoseksualac. Tada je, međutim, već odavno završio karijeru kao aktivni igrač. Urban, rođen 1971. u tadašnjoj Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR), bio je jedan od najtalentiranijih mladih nogometaša u svojoj zemlji. Igrao je kao vezni igrač za FC Rot-Weiß Erfurt iz pokrajine Tiringije u prvoj ligi za mlade momčadi DDR-a i za nekoliko juniorskih reprezentacija DDR-a.

Početkom 1990-ih zamalo je postao profesionalac, ali je odlučio ne nastaviti karijeru profesionalnog nogometaša jer je pritisak skrivanja svoje homoseksualnosti bio prevelik za njega.

Što se namjerava?

Za 17. svibnja 2024., Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije, interfobije i transfobije (IDAHOBIT), inicijativa pruža platformu na kojoj profesionalni sportaši mogu javno priznati svoju homoseksualnost ili queerness.

"Organiziramo grupni coming-out i tražimo od društva da razmisli o vrijednostima inkluzije”, stoji na web-stranici. Datum je već najavljen u studenom 2023. “Gradimo neku vrstu zida digitalne galerije”, objasnio je Urban u nedavnom intervjuu za magazin “Stern”. “Tamo igrači, treneri, suci ili drugi ljudi iz profesionalnog nogometnog okruženja mogu podijeliti svoje priče.”

Nakon toga, 17. svakog idućeg mjeseca slavit će se diljem svijeta kao "Dan bez sporta", kako bi se podigla svijest o izazovima s kojima se queer sportaši suočavaju. No, posebna će pozornost 17. svibnja biti posvećena profesionalnim nogometašima, koji su homoseksualci.

"To je mala revolucija”, rekao je Urban za DW u travnju, nadajući se “lančanoj reakciji”. "Ovo će biti vrlo važno za mnogu djecu, mlade i odrasle širom svijeta. Za njih će nakon toga postojati novi uzori."

Čega se plaše gay-nogometaši?

Homofobija je još uvijek raširena u muškom nogometu. Brojni su navijački povici protiv homoseksualaca, a igrači često na terenu daju pogrdne komentare poput: "Kakvo je to bilo pedersko dodavanje?" ili "Igraš kao gay!"

Marcus Urban i njegove kolege kažu da se mnogi homoseksualni igrači više plaše reakcija na terenu i u svlačionici nego reakcija navijača na tribinama.

Osim toga, mnogi su igrači uvjereni "da bi nakon coming-outa pali u nemilost u branši", objasnio je Urban. Zbog toga se, kako kaže, skrivaju, vode dvostruki život, ponekad i s lažnim djevojkama za javnost, a druge muškarce upoznaju samo u tajnosti.

Koji su se nogometni profesionalci već „outali"?

Uz Urbana, u Njemačkoj je bio najistaknutiji bivši reprezentativac Thomas Hitzlsperger. No, Hitzlsperger je o svojoj homoseksualnosti otvoreno progovorio tek 2014. godine, nakon što je završio svoju aktivnu karijeru. Nikad nije bilo aktivnog profesionalnog nogometaša u Njemačkoj koji se outao.

U svakom slučaju, vrlo malo aktivnih profesionalaca u svijetu javno je priznalo svoju homoseksualnost. Prvi je bio Englez Justin Fashanu 1990. Bio je to tragičan slučaj. Fashanu se suočio s mržnjom i odbacivanjem. Oduzeo si je život 1998. nakon što ga je 17-godišnjak optužio za silovanje.

Nakon što se Fashanu outao, dugo je trebalo da američki nogometaš Collin Martin objavi da je homoseksualac 2018. godine. Slijedili su 2021. godine Australac Josh Cavallo (listopad 2021.), Englez Jake Daniels (svibanj 2022.) i Čeh Jakub Jankto (veljača 2023.). U drugim zemljama također postoje neki aktivni igrači u poluprofesionalnoj, višoj amaterskoj razini koji su se outali.

Što kritičari kažu o planiranom grupnom outingu?

Kritičari se plaše da Urbanova inicijativa neće imati dugotrajan učinak, već će samo nakratko osvijetliti problem, a da zapravo ništa neće promijeniti u pogledu raširenosti homofobije. "To je skretanje pozornosti, jer ljudima daje osjećaj da se problem rješava i da se nešto mijenja - iako to u stvarnosti nije slučaj", požalio se australski istraživač obrazaca ponašanja Erik Denison u intervjuu za Deutschlandfunk (DLF). On se godinama bavi istraživanjem homofobije u sportu.

Ima i kritika iz Njemačkog nogometnog saveza (DFB), koji nije uključen u inicijativu. “Nažalost, ono što mi nedostaje u vezi s kampanjom je širi savez koji podržava cijelu stvar”, rekao je Christian Rudolph. On je u DFB-u zadužen za rodnu i seksualnu raznolikost.

Od 36 profesionalnih klubova iz 1. i 2. lige do sada se inicijativi „Sports Free" pridružilo samo osam klubova: VfB Stuttgart, Hannover 96, VfL Osnabrück, SC Freiburg, Borussia Dortmund, TSG Hoffenheim, Union Berlin i FC St. Pauli.

Što očekivati ​​17. svibnja?

To je teško predvidjeti. Ipak, što je datum bliži, to je veća skepsa hoće li se željeni grupni outing istaknutih nogometnih profesionalaca zaista dogoditi. Inicijator Marcus Urban također je nedavno smanjio očekivanja i malo se povukao.

"Aktivni profesionalni nogometaši još uvijek se suzdržavaju”, rekao je u intervjuu za „Stern" i također priznao da nije imao izravnih kontakata s gay-nogometašima, profesionalcima, čak ni preko SMS-a ili kratkih poruka. "Postoji povezanost, ali se odvija u tajnosti", kaže on. Rekao je da mora "mukotrpno" komunicirati preko trećih strana. "Igrači su izuzetno oprezni. Nitko se ne usuđuje izaći u javnost", kaže Urban i dodaje da je potreban krajnji oprez.

Stoga ostaje za vidjeti je li kampanja izazvala samo veliku medijsku pozornost ili će doista imati dugotrajan učinak i poboljšati položaj homoseksualnih nogometnih profesionalaca.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.