1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatska u Schengenu: ostvarenje povijesnih ciljeva

9. decembar 2022

„Konačno!“, komentirali su mnogi vijest da su ministri unutarnjih poslova zemalja članica EU-a odlučili podržati pristup Hrvatske Šengenskom sporazumu od 1. siječnja iduće godine. Što to konkretno znači za građane?

https://p.dw.com/p/4Khxd
EU Schengen-Raum Schengen Grenzkontrolle
Foto: ATP/picture alliance

Ana iz Zagreba svakodnevno, dok se sprema za posao, proživljava veliki stres. Ali ne zbog posla, već zbog puta na posao. Radi, naime, u jednoj velikoj tvrtki u Sloveniji. Zbog nepredvidivih gužvi nemoguće je, govori nam, znati koliko će joj točno trebati da stigne do radnog mjesta. Osobito je strašno, kaže, bilo tijekom korone. Jednom je na posao zakasnila 45 minuta, a više puta je tijekom godina zapela među turistima na malograničnom prijelazu i čekala satima da iz večernje smjene stigne kući.

Dalmatinac Petar koji također radi u Sloveniji, tijekom sezone petkom čak uzima godišnji kako bi na putu kući izbjegao turističku ljetnu navalu. No kada se 1. siječnja na 73 hrvatska kopnena granična prijelaza prema Mađarskoj i Sloveniji uklone rampe, gužve će postati stvar prošlosti.

Godine čekanja

Kućice se zasad ne uklanjaju, no nekima je to sudbina radi smanjenja troškova održavanja, dok će se dio ostaviti za slučaj potrebe ponovne uspostave nadzora, objasnio je za Deutsche Welle Zoran Ničeno, načelnik policijske Uprave za granicu. Za šengenski tretman na aerodromima pričekat ćemo ipak 26. ožujka, do kada će se letovi za i iz Hrvatske u zračnim lukama po Europskoj uniji prebaciti na terminale predviđene za „domaće letove“.

Ali tri mjeseca nije puno kada se uzme koliko je dugo Hrvatska čekala da uđe u Schengen. Šengenska se zona zadnji puta proširila prije 10 godina i hrvatski put do nje je bio sve samo ne lak. Prilagodba je započela 2016. godine, a Hrvatska je morala ispuniti čak 281 uvjet. I iako su svi bili ispunjeni i zemlja proglašena tehnički spremnom za ulazak već krajem 2021. prošla je još godina dana dok se nije i politika složila da Hrvatska može ući.

Razlozi za slavlje

Brži promet roba i niža cijena prijevoza u međunarodnom prometu, ali i veća dostupnost naših turističkih odredišta razlozi su da slave i hrvatski gospodarstvenici. Predsjednik Gospodarske komore, Luka Burilović je u reakciji na vijest kazao da je robna razmjena sa šengenskim prostorom u 2021. godini iznosila 34,5 milijardi eura, odnosno 73,9 posto ukupne hrvatske robne razmjene. 

EU Schengen-Raum Schengen Grenzkontrolle
Šengenska se zona zadnji puta proširila prije 10 godinaFoto: ATP/picture alliance

"Uz naše građane koji će još jednostavnije putovati unutar granica Unije, najveći dobitnik svakako je turizam s obzirom na to da gosti iz europskih zemalja čine naše najvažnije i najbogatije tržište", zaključio je. Ekonomski analitičar Luka Brkić u razgovoru za Deutsche Welle kaže da je Schengen, za razliku od ulaska u eurozonu o kojoj se naveliko raspravlja već mjesecima, „kao nešto iz pozadine".

„Ne razmišljate o tome koliko činjenica da kamioni i po nekoliko dana čekaju na graničnim prijelazima poskupljuje prijevoz robe.“ Uz to, više istraživanja je pokazalo da je Schengen pozitivno utjecao na turizam, osobito kratkih jednodnevnih ili vikend izleta.

„Hrvatska je automobilska destinacija, za par sati vožnje ste na obali Mediterana, to je nešto što snažno doprinosi privlačnosti takve destinacije. Ako morate zbog granice potrošiti više sati na put onda ćete reći 'neću ni ići'“, ističe Brkić.

Zadovoljni bi mogli biti i susjedi?

Kako Hrvatska već godinu dana provodi jednake kontrole kao što će ih provoditi i nakon 1. siječnja 2023., njenim bi ulaskom mogli biti zadovoljni i susjedi za koje se prilikom prelaska granice s Hrvatskom ništa neće promijeniti, kaže načelnik granične policije Ničeno.

Ali će se zato promijeniti jednom kad je prijeđu - na putu prema zapadu više ih neće čekati još jedno višesatno čekanje na šengenskoj granici.

A kako je tek moglo biti…

Bivši ministar i diplomat Božo Kovačević za DW komentira kako su ulasci u euro i šengensku zonu za Hrvatsku daljnji pomaci u ostvarivanju njenih povijesnih ciljeva, misije eurointegracija koju su zajedno prihvatile i vlast i opozicija, no zbog godina koje smo proveli čekajući da se to dogodi, vidljive posljedice tog napredovanja Hrvatske su bile manje.

„Hrvatska je u odnosu na svoje susjede zakasnila na ulazak u članstvo u EU i za razliku od prvih istočnoeuropskih zemalja koje su ušle nije toliko bila vidljiva promjena nakon ulaska u EU“, kaže Kovačević. Isto je i sa Schengenom koji su kao prostor slobodnog kretanja relativizirale migrantska kriza 2015. godine i posljedično uvođenje međusobnih kontrola na unutarnjim granicama. Sadašnja pak kriza i inflacija koje potresaju Europu upravo je ono od čega je Hrvatsku trebao zaštiti euro, nastavlja on.

„Hrvatska polako ostvaruje svoje zadane povijesne ciljeve, ali zbog relativnog kašnjenja u njihovom ostvarivanju posljedice ostvarivanja tih ciljeva su manje vidljive i manje zadovoljavajuće nego što bi bile da smo na vrijeme to sve obavili“, zaključuje. 

Warteschlange am Grenzübergang Macelj zwischen Kroatien und Slowenien
Granični prijelaz Macelj između Hrvatske i SlovenijeFoto: Stipe Majic/AA/picture alliance

Migranti na vratima

A upravo je problem migranata razlog zbog kojeg su Rumunjska i Bugarska ostale u šengenskoj čekaonici, mada u njoj čekaju dulje nego Hrvatska. Činjenica da je Hrvatska uspjela „prestići“ te dvije zemlje i unatoč tome što su članice koje su nezadovoljne cijelim funkcioniranjem šengenske zone pristale da Hrvatska uđe, mnogi tumače kao velik uspjeh vlade premijera Andreja Plenkovića.

„Bilo je potrebno ispuniti prilično rigorozne kriterije i bez potrebne discipline i spremnosti da vlada ignorira one skupine kojima u određenom trenutku ovaj ili onaj korak ne odgovara ne bi Hrvatska bila spremna ni za Schengen ni za euro“, komentira Božo Kovačević i dodaje da je hrvatski premijer „dobro integriran i da dobro kotira unutar Europske pučke stranke i s europskim birokratima očito nalazi zajednički jezik“.

No, ulazak Hrvatske u Schengen ne rješava problem koji i Hrvatska ima s migrantima kao zemlja na tzv. Balkanskoj ruti. Dapače, kao država nakon koje više nema granica na putu prema zapadu, mogla bi im postati još privlačnija. Prošle je godine broj ilegalnih prelazaka granice pao za 40 posto u odnosu na prethodnu, a ove godine policija ih bilježi čak 170 posto više. Povećao se i broj tražitelja azila, ove godine ih je više od 10 tisuća, no samo njih 400 ostao je u Hrvatskoj, ostali su pobjegli na zapad, kazao nam je Ničeno.

Osuda ulaska Hrvatske

Velik broj njih je iz zemalja poput Indije, Burundija, Gane, Tunisa, čiji građani u Srbiju i BiH mogu ući legalno i bez vize, te odatle kreću u ilegalni prelazak hrvatske granice. Zaživi li plan kojim bi naše susjedne zemlje uskladile vizni režim s viznim režimom Europske unije, njihov broj bi mogao pasti.

A do tada je hrvatska policija dobro ekipirana da štiti najdužu kopnenu vanjsku granicu Europske unije, kaže Ničeno. U opremu za zaštitu i kontrolu hrvatske, a od 1. siječnja šengenske granice, EU je uložila 220 milijuna eura. Granična policija ima 6.500 pripadnika, među kojima je i više od tisuću njih koji su radili na graničnim prijelazima sa Slovenijom i Mađarskom, a koji će sada pojačano patrolirati uz te granice i sprečavati ilegalne prelaske iz Hrvatske prema tim zemljama.

Nadajmo se ne na načine koji su potaknuli čitav niz organizacija za zaštitu ljudskih prava na čelu s Amnesty Internationalom, Human Rights Watchom i Oxfamom, koje već godinama hrvatsku policiju optužuju za maltretiranje migranata, da primanje Hrvatske u Schengen najoštrije osude i nazovu "lošim presedanom za buduće širenje tog prostora".