1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Zločinci imaju svoje ime i prezime"

15. august 2018

Međunarodni predstavnici u BiH osudili su zaključke NSRS u kojima se traži povlačenje Izvještaja Komisije za Srebrenicu. Dio javnosti smatra i da je ovim poništena klauzula individualne odgovornosti, što je apsurdno.

https://p.dw.com/p/33BEE
Bosnien und Herzegowina, Präsident der Serbische Republik, Milorad Dodik im Parlament
Foto: DW/D.Maksimovic

Očekivano, odmah nakon što su usvojeni zaključci u Narodnoj skupštini u kojima se od Vlade RS traži da Izvještaj Komisije o Srebrenici stavi van snage, reagovale su “međunarodne snage” u BiH. Visoki predstavnik, Ambasada SAD-a, OSCE, Delegacija EU u BiH najoštrije su osudili “cinično” korištenje Izvještaja Komisije o događajima u i oko Srebrenice iz 2004. godine u političke svrhe u predizbornom periodu. Smatraju da politizacija izvještaja ne doprinosi pravdi i pomirenju i da predstavlja prijetnju procesu postizanja pravde za sve žrtve ratnih zločina.

"Ne pisati ponovo istoriju”

"Izvještaj je pomogao zajednicama u Bosni i Hercegovini da krenu naprijed i teže pomirenju i miru. Mnogi od rezultata Izvještaja su verifikovani i potvrđeni presudama i domaćih i međunarodnih sudova. Činjenica da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid je potvrđena od strane dva međunarodna suda. Činjenice se neće promijeniti, bez obzira na napor koji se ulaže da se ponovo napiše istorija. Da budemo jasni, niko ne demonizuje Republiku Srpsku niti govori o kolektivnoj odgovornosti Republike Srpske ili srpskog naroda, kao što tvrdi predsjednik Republike Srpske i drugi. Žrtava ima na svim stranama, uključujući i srpski narod”, piše u zajedničkoj izjavi OHR-a, Ambasade SAD-a i OSCE-a.

Upravo se pitanje kolektivne odgovornosti pokrenulo ponovo nakon zahtjeva za sazivanjem sjednice. Dio javnosti smatra da bi se na taj način poništile kvalifikacije individualne odgovornosti i da bi nakon toga proces osude Srba mogao da počne, a sa njim i proces ukidanja Republike Srpske. Međutim, apsurdno je pominjati bilo šta slično jer kolektivna odgovornost ne postoji a presude u Hagu ili pred domaćim sudovima, za zločine koji su počinjeni, imaju svoje ime i prezime. Upravo o tome je govorio i šef kluba poslanika Koalicije Domovina u Narodnoj skupštini, Admir Čavka.

Zločinci imaju ime i prezime

“Zločinci imaju svoje ime i prezime. Ne postoji kolektivna odgovornost, ne postoje genocidni narodi. Kako da živimo zajedno ako jedni druge smatramo genocidnim. Gdje će nas to odvesti”, rekao je Čavka tokom posebne sjednice Narodne skupštine.

Stavljanje van snage Izvještaja znači praktično da Komisija nije dobro uradila svoj posao, iako je više puta naglašeno da povlačenje Izvještaja ne znači osudu Komisije već vremena u kojem je Izvještaj nastao, odnosno pritisaka međunarodnih predstavnika. Zanimljivo je da nijedan član komisije nije htio da komentariše usvojene zaključke, navodeći da je to stav Narodne skupštine i da oni nemaju više šta da dodaju na tu temu. "Nemojte, nema potrebe za bilo kakvim komentarom, skupština je rekla svoje, mi smo uputili svoj stav Narodnoj skupštini kroz izjavu a oni su donijeli odluku kakvu su donijeli”, rekao je jedan od članova tadašnje komisije.

I mišljenja građana su podijeljena kada je riječ o Izvještaju. “Ma. Nije trebalo ni donositi to. Gdje su naši izvještaji”, "Ne zanima me to. Imam dovoljno svojih problema” , “Zločina je bilo na svim stranama. Ako je zločina bilo, treba kazniti sve, bez izuzetka, nebitno o kome se radi. Utvrditi istinu jednom pa da se zatvori ta priča”.

Da utvrdimo jednom istinu pa da vidimo od čega se živi

Svi prisutni poslanici podržali su zaključke iako je bilo negodovanja unutar opozicionih redova zbog vremena u kojem se razmatra ovo pitanje, odnosno neposredno pred izbore. Međutim i pored jedinstva srpskih poslanika teško da će ovo pitanje dobiti novu dimenziju. Na kraju, i da se objavi novi izvještaj, pitanje je da li će iko imati sluha da “čuje” s obzirom na način na koji je sve rađeno i protivljenje nekih domaćih i međunarodnih predstavnika. S druge strane , pitanje je koliko su relevantne činjenice koje će sada nakon gotovo tri decenije da ugledaju svjetlost dana. I ako postoje, zašto nisu prezentovane ranije, tokom bitnih sudskih postupaka za Republiku Srpsku pred Međunarodnim sudom u Hagu ili domaćim pravosuđem. Istina jeste najbitnija, ali sudeći po ranijim potezima teško da je u meritumu svih zaključaka, zahtjeva i deklaracija u proteklih 20 godina istina, jer nakon njenog utvrđivanja trebalo bi početi gledati o čega se živi.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android