Heroina koja to ne želi biti

Za njenu izložbu u Berlinu i performance u jednom od najvažnijih muzeja savremene umjetnosti u Berlinu, Martin Gropius Bau, tražila se karta više. 33-godišnja Selma Selman ima dovoljno izložbi i javnih nastupa iza sebe, no svaki susret s publikom joj je velika radost ali i jedna vrsta stresa, priznaje. Jer, Selma nije samo darovita umjetnica, već i veoma emocionalno angažovana, harizmatična mlada djevojka, koja veoma kritički posmatra svijet i dovodi ga u pitanje u različitim aspektima. Tako je bilo i na njenoj zadnjoj izložbi pod nazivom „Her0“, koja je kombinacija instalacija i likovnih radova: 

„Hero je igra riječi. Nula je sinonim za nešto što napraviš ni iz čega i meni je vrlo bitna, zato što sebe smatram osobom koja je počela od te nule, a na kraju kao postaneš nekakav heroj ili heroina za druge mlade ljude, čije su sudbine slične tvojoj. Hero i ta nula na engleskom, Ziro, upravo dovode u pitanje taj heroizam i inspirisani su Jungovom teorijom sjena, po kojoj u svakom ljudskom biću postoje dvije podvojene  ličnosti, dobra i loša. Veliki dio radova koji  je bio na ovoj izložbi ima ljudsko tijelo, ali ispod njega je neki monstrum ili neki drugi identitet. To je upravo ono što sam željela postići, preispitati upravo tu temu heroizma. To je publika veoma dobro prepoznala“, pojašnjava Selma Selman u razgovoru za DW.

"Oružje u borbi protiv predrasuda prema mom narodu“

Izložba u muzeju Martin Gropius Bau je slijedila nakon jedne druge velike izložbe pod nazivom „Nacionalna galerija, zbirka za 21. stoljeće“ u drugom najvažnijem berlinskom muzeju savremene umjetnosti „Hamburger Bahnhof“, koja se može vidjeti do 6. oktobra 2024. godine.

Riječ je o skulpturama smrskanih automobila koje je njen otac sakupljao u njenom rodnom selu Ružica kraj Bihaća, da bi ih kasnije prodavao kao staro željezo. Sakupljanje otpadnih materijala je tradicionalno zanimanje Roma ne samo u BiH i ono je jedna od  glavnih tema i inspiracija mlade umjetnice, koja je slikarstvo studirala na Likovnoj akademiji u Banja Luci te magistrirala transmedije, vizuelne i i izvedbene umjetnosti na Univerzitetu Syracuse u Americi.

„To je velika satiskfakcija za mene. To što moj otac i drugi stanovnici mog sela rade da bi preživjeli, taj rad koji se tako malo cijeni, sada  može vidjeti muzejska publika iz cijelog svijeta ovdje u ovoj raskošnoj zgradi u srcu Berlina, u jednom od  najbogatijih društava na ovoj planeti. Moj otac je također bio tu i učestvovao u performansu. To je nešto novo i skoro revolucionarno i za mene je to oružje u borbi protiv predrasuda prema mom narodu“, kaže ova provokativna umjetnica i socijalna aktivistkinja.

Program „Marš u školu“ za mlade iz rodnog sela

Selma Selman nikada nije sakrivala da je Romkinja. Naprotiv, to stalno ističe jer generalno želi pomoći svom narodu. Ali i konkretno. Za djecu u svom rodnom selu je pokrenula projekat pod nazivom „Marš u školu“. Veliki dio novca koji zarađuje svojim radom investira u stipendije za tamošnju djecu, koja žele da se školuju i obrazuju.

„U tu svrhu sam osnovala fondaciju 2017. godine. Prvo sam htjela pomoći djevojčicama, jer sam znala kako je bio težak moj put i moja borba za daljne školovanje i obrazovanje. Znala sam i kakav je bio život moje majke, koja je meni željela bolju sudbinu od njene. Ja sam stoga i žestoki borac za prava žena  No, sada stipendiram 50-oro djece, i djevojčica i dječaka. Voljela bih kada bih u budućnosti upoznala neke partnere, organizacije koje se bave ljudskim pravima ili pravima žena, da bih se mogla još ozbiljnije posvetiti tome. Sve što sad radim finansiram sama. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo i daje mi novu snagu. No, s druge strane je to i veliki teret i obaveza, biti nekakva vrsta idola romskoj djeci ili generalno Romima, koji sebi žele i traže neku bolju životnu perspektivu.“

Umjetnica, feministkinja, kosmopolita

Selma Selman je svoja djela izlagala i na različitim bijenalima, onom u Veneciji 2019. ili u Münchenu 2023., kao dio FutuRoma paviljona. Imala je izložbe i u BiH i u regiji Zapadnog Balkana, te je nosilac prestižne nacionalne nagrade Zvono, sarajevskog Centra za savremenu umjetnost . Svoju popularnost želi, ističe, iskoristiti i za generalno poboljšanje položaja Roma i smanjenje njihove diskriminacije, ne samo u BiH, već i u regiji, Njemačkoj, te u cijelom svijetu. U BiH se rado vraća, jednako kao i u rodno selo Ružicu. No, radije živi u tzv. zapadnoj Evropi ili u Americi, jer ima daleko veće mogućnosti za daljnji rad. Tokom posljednje dvije godine je veći dio vremena provela u Amsterdamu kao stipendista čuvene Rijksak akademije i radovala bi se, kaže, kad bi dobila šansu da dobije neku sličnu stipendiju u Berlinu.

„Berlin je cool. Kulturna scena je ovdje nevjerovatna.Ovdje sam već na neki način kod kuće, jer imam veliki broj prijatelja, koji bi se jako radovali kad bih živjela ovdje“.

Sudeći po dosadašnjem uspjehu i pozitivnim kritikama u ovdašnjim medijima i javnosti, tome bi se radovali ne samo Selmini prijatelji već i svi poklonici njene umjetnosti i društvenog angažmana.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu