18 kilometara do Ljubljane: „Ja sam ništa i niko“

"O ovom miljeu, kao i o tome, kako je vratiti se kući, koja nikada nije bila kuća, se govori u romanu „18 kilometara do Ljubljane". Riječ je o romanu slovenačkog filmskog radnika Gorana Vojnovića. Glavni lik je Marko Đorđić, dijete gastarjabtera Srba iz BiH u Fužinama, dijelu slovenačkog glavnog grada u čijim neboderima iz vremana socijalizma žive prije svih čefuri. „Ja sam ništa i niko. Marko Đorđić. Dva đ i jedno meko ć. Tačka. Je li to jasno?", kaže Vojnovićev protagnist na početku romana", piše njemački list Tageszeitung iz Berlina.

Kako piše taz roman govori o izgubljenosti i otuđenosti ljudi koji nisu „uspjeli", koji su uvijek ovisni o dobroj volji drugih i stigmatizirani. Roman je nastavak prve Vojnovićeve knjige pod nazivom: "Čefuri napolje!" U fokusu je lik Marka Đorđića (27), koji je nekada bio izbacivač u klubu "Džungla" i nakon 10 godina odsustva vraća se u ljubljansko naselje Fužine.

Vojnović svog antijunaka pušta da priča kako se promijenilo nekadašnje gastarbajtersko naselje. "Jeftina gradnja za jeftine živote, u kojoj su bivša djeca, omladina, sitni kriminalci i radničke porodice nekada ispunjavali prostor svojim životom i grafitima a danas vlada dosada, jer knjiga žalbi nije više lift, izrezbaren porukama mržnje - već Facebook. Marko se vraća jer njegov otac, obolio od raka, ima operaciju a zapravo je pravi razlog bijeg iz Bosne jer je spavao sa ženom jednog uticajnog mafijaša. I tu sreće likove od ranije od kojih su neki postali džankiji, drugi vehabije, treći u zatvoru, jer ne žele drugima kuhati i brisati stražnjicu da bi imali novca da plate jelo i kiriju..."

„Bez iznimke, sve u vezi s likovima u romanu je tužno, nesretno, slomljeno. "Radovan se trideset godina trudio postati neko i nešto u ovoj usr... Sloveniji. I sada sjedi tamo i čeka kao najveći gubitnik”, opisuje Marko svog oca, koji nema veze i konekcije. Zato satima sjedi na klupi u bolnici i mora čekati da ga neko pregleda. Međutim čefur bez veza ne slovi kao pravi „čefur", piše taz.

„Kao uspješan ne slovi onaj ko ima normalan posao, već onaj ko ima veze. Veze su na Balkanu najvažnija valuta", piše taz. Marka njegov informant Jovan obavještava da se može vratiti tek kada se vlada promijeni, jer je mafijaj Spasić, s čijom je ženom Marko bio u krevetu, preko svojih veza uspio njegova u njegova akta u policiji, pored tuča i provala ubaciti i zločine, koje on nije počinio. Marko ne može ništa poduzeti jer "država pripada Spasićevom jaranu". Sama ta veličanstvena ironija, u kojoj autor prikazuje istinu o stanju sa pravnom državom u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, čini podnošljivom tu bezizlaznost koja se ogleda u Markovom i životu njegove porodice i bivših jarana.

Svjetska literatura

"Najveći trenuci romana proizilaze iz brzih dijaloga u kojima mladići nadmašuju jedni druge u provokacijama, uvredama i psovkama i to začinju najzabavnijim oblikom inteligencije: pamet s ulice...Baš kao što imaju uličnu inteligenciju, tako se podrazumijeva da su mladići seksisti. Zahvaljujući milosti što su kasnije rođeni bili su premladi da bi bili involvirani u rat za nezavisnost 90-tih. Pa ipak im, u najmanju ruku, totalni nedostatak svakog oblika ljudskosti - stran. U jednoj od najjačih scena Vojnović opisuje sjedenje u kafani tokom kojeg se jedan Srbin prepušta sjećanjima na silovanje jedna mlade Bosanke. Marko u jednom trenutku odbija biti slušatelj tog ratnog zločinca. Dečki su slomljeni, ali toliko slomljeni kao generacija koja je bila u ratu ipak nisu", piše taz.

Markov odnos sa ženama je neurotski i opterećen problemima ega. Marko je
nesiguran i, kao i njegov otac, više neko ko pliva sa masom nego lik koji kaže Ne.  Bježi od romantičnih veza prije nego što stvari postanu ozbiljne – iz straha da bi vezi mogao doći kraj. Kada ga Alma, njegova djevojka u Bosni, napusti i izvrijeđa da je “Janez” i “pravi Slovenac, on konstatuje: “Ja sam uvijek ono što drugi nisu. Sad Čefur, sad Srbin, sad Janez, sad četnik...”

Taz ocjenjuje da „unatoč slovenačkim specifičnostima" romana, Goran Vojnović čitaocima "poklanja moralni portret u kojem posljedice radne migracije, identitetskog haosa i otuđenja dobijaju novi okvir širom svijeta". To njegov roman svrstava u "svjetsku literaturu", ocjenuje taz.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu